Kolitis povezan s antibioticima je upala debelog crijeva nastala zbog uporabe antibiotika.
Mjenjanje ravnožete između tipova i bakterije može doći pri upotrebi antibiotika. Na taj način može doći do umnožavanje bakterija koje uzrokuju oboljenja. Bakterija koja najčešće stvara probleme je Clostridium difficile, koja proizvodi dva otrova, a mogu oštetiti sluznicu debelog crijeva.
Antibiotici koji najčešće uzrokuju taj poremećaj su klindamicin, ampicilin i cefalosporini, kao što je cefalotin. Ostali antibiotici koji mogu uzrokovati poremećaj uključuju peniciline, eritromicin, trimetoprimsulfametoksazol, kloramfenikol i tetraciklin. Prekomjerni rast Clostridium difficile može nastati uzimalo se antibiotik preko usta ili injekcijom. Opasnost se povećava s dobi, iako mogu biti zahvaćeni i mladi ljudi i djeca.
U blažim slučajevima dolazi do lagane upale crijeva. Pri teškom kolitisu upala je proširena, a sluznica puna vrijedova.
Simptomi
Simptomi obično započinju dok osoba uzima antibiotike. Međutim, u trećini bolesnika simptomi se ne pojavljuju sve do 110. dana nakon što je liječenje prestalo, a u nekih ljudi simptomi se ne pojavljuju čak i do 6 tjedana.
Simptomi se najčešće kreću od blagog proljeva pa sve do krvavog proljeva, bolovima u abdomenu, te povišenoj temperaturi. Najteži slučajevi mogu uključiti po život opasnu dehidraciju, niski krvni tlak, toksički megakolon i proboj tankog crijeva.
Dijagnoza
Liječnik dijagnosticira kolitis pregledom upaljenog debelog crijeva, obično sigmoidoskopom (tvrda ili savitljiva cijev za ispitivanje sigmoidnog debelog crijeva). Ako je oboljeli dio crijeva smješten iznad dosega sigmoidoskopa, treba uporabiti kolonoskop (duža savitljiva cijev za ispitivanje čitavog debelog crijeva).
Dijagnoza kolitisa povezanog s antibioticima potvrđuje se utvrđivanjem Clostridium difficile u laboratorijskoj kulturi uzorka stolice ili otkrivanjem njegova otrova u stolici. Otrov se može otkriti u 20% slučajeva s blagim kolitisom povezanim s antibioticima i u više od 90% onih s teškim kolitisom povezanim s antibioticima.
U analizama krvi, najčešće se pojavljuju visoki brojevi bijelih krvnih stanica.
Liječenje
Ako osoba s kolitisom izazvanim antibioticima ima za vrijeme uzimanja antibiotika jaki proljev, uzimanje antibiotika treba odmah prekinuti, osim ako su bitni. Lijekove koji usporavaju pokrete crijeva, kao što je difenoksilat, treba općenito izbjegavati, jer oni mogu produžiti bolest podržavajući otrov koji ju je uzrokovao u dodiru s debelim crijevom. Proljev izazvan antibioticima bez komplikacija obično prolazi sam od sebe unutar 1012 dana nakon što se prekinulo uzimati antibiotik. Kada se to dogodi, ne treba nikakvo drugo liječenje. Međutim, ako dalje postoje blagi simptomi, učinkovit može biti kolestiramin, vjerojatno jer se veže na otrov.
U većini slučajeva teškog kolitisa povezanog s antibioticima, protiv Clostridium difficile učinkovit je antibiotik metronidazol.
Ukoliko dolazi do ponavljanja proljeva, potrebno je da se liječenje antibioticima produži. Neki se bolesnici liječe preparatima laktobacila koji se daju na usta (oralno) ili bakteroidima davanim rektalno da se crijevo ponovno napuči normalnim bakterijama.
Međutim, takvo se liječenje ne provodi rutinski. Rijetko je kolitis, povezan s anbitiocima, akutan i strjelovit pa se osoba mora smjestiti u bolnicu da prima tekućinu i elektrolite intravenski te transfuziju.
Ponekad je kao mjera spašavanja života mora hirurški ukloniti debelo crijevo ili uraditi ileostomiju.
