Ortodoncija je naučni i stručni prostor stomatologije i šire medicinske nauke koja ima značajno mjesto u određenom čovjekovom dobu, a to je – period djetinjstva, kada je kod neke djece neophodno primijeniti ortodontsku terapiju, kao čudnu igru mozga,tijela i kulture, radi korigovanja genetskih i stečenih nepravilnosti maksilofacijalnog kompleksa. Ništa manji značaj savremena ortodoncija nema ni kod odraslih pacijenata, čije funkcionalne i estetske probleme također rješava.
Piše : Dr Sandra Bizović stomatolog – specijalista ortopedije vilica i zuba-ortodoncije
Ortodonska terapija kroz historiju
Posmatrajući civilizaciju Grka, može je zaključiti da je ortodoncija stara preko 2000 godina. Najranije opise o nepravilnosti zuba dao je grčki ljekar Hipokrat (460-377 p.n.e) u svom djelu Corpus Hippocraticum. Velikan u ortodonciji, do današnjih dana, svakako je Edward Hartley Angle (1855-1930). Angle je vec 1889. godine konstruisao fiksni aparat, E arch, koji je nagovještavao budućnost današnjih aparata.
Ortodonska terapija kod djece u razvoju
Idealno vrijeme za odluku o promjeni izgleda osmijeha može biti svaki dan, no u dječijem dobu ključne godine jesu one u kojima se dešava intenzivan rast i razvoj cijelog organizma, pa tako i stomatognatog sistema. Mnogi roditelji griješe kada misle da je odluka o ortodontskoj terapiji ispravna tek kada dijete sazrije u svome razvoju.
S obzirom da se u ortodonciji koriste dvije vrste ortopedskih pomagala, odnosno mobilni i fiksni aparati, u zavisnosti od uzrasta pacijenta i ortodontske nepravilnosti, odlučujemo se za jednu ili drugu vrstu terapije.
U dječijem dobu, do otprilike 13 godine života, ortodontske nepravilnosti mogu se ispravljati mobilnim aparatima. Ortodonska terapija kod manje djece sprječava nastanak ozbiljnijih anomalija, dok kod težih slučajeva i većih ortodontskih nepravilnosti zasignurno skraćuje period fiksne ortodontske terapije koja će se nastaviti u tinejđerskom dobu. U dječijoj dobi, nakon smjene većine mliječnih zuba, određene ortodontske anomalije dolaze do većeg izražaja, što pacijente upućuje ortodontu, jer se takve anomalije neće riješiti same. U većini slučajeva, ukoliko se ne tretira, ortodontski problem prelazi u teži oblik.
Ortodonska terapija mobilnim aparatićem
Mobilni ortodontski aparatić može djelovati na jednu ili obje vilice, a može se razlikovati po vrsti materijala i izrade baš kao što postoje varijacije između vrsta i izgleda fiksnih ortodontskih aparata.. Kada je u pitanju materijal, aparat može biti plastični ili gumeni i to u svim bojama i ukrasima, što veseli malene pacijente, te im daje dodatnu motivaciju kako bi nosili svoj aparat.
S obziorm da su mobilni ortodontski aparati pomični, odnosno da ih pacijent može sam izvaditi iz usne šupljine, aspekt izgleda aparata i zadovoljstva malog pacijenta njegovim izgledom zaista nam igra važnu ulogu. U svemu tome, najbitnija je suradnja malog pacijenta i roditelja zajedno sa ordinirajućim ortodontom, s obzirom da ako vrijeme nošenja aparatića traje duže od vremena nenošenja, a unutar je 24 sata – aparatić je djelotvoran. To vrijeme u prosjeku iznosi 14 sati u toku jednog dana. U svakom dijelu terapije, pacijent je maksimalno uključen, što znači da je odnos pacijenta i ortodonta od velike važnosti.
Ortodonska terapija fiksnim aparatima
Nakon završenog perioda intenzivnog rasta i razvoja, ortodontske nepravilnosti liječe se fiksnim ortodontskim aparatima koji su zadnjih godina postali simbol ortopedije vilica-ortodoncije. Pod pojmom fiksni ortodontski aparat podrazumijeva se nekoliko pojmova, koji zajedno čine sistem, te omogućavaju pomjeranje zuba i ispravljanje nepravilnosti. Osnovni dijelovi tog sistema su bravice, zalijepljene specijalnim ortodontskim ljepilima na prednju stranu zuba, te žica koja ih povezuje
Bravice danas zadovoljavaju visoke estetske kriterije, tako da su jedva primjetne. Razvojem novih ortodontskih materijala i tehnika, fiksni aparati su mnogo ugodniji za nošenje, a smanjen je i broj posjeta doktoru tokom trajanja ortodontske terapije
Kada govorimo o materijalu od kojeg je aparat izrađen, oni mogu biti metalni i estetski ortodontski aparati, dok po tehnici razlikujemo aktivne i pasivne-samoligirajuće aparate.
Osvrčući se na način rada fiksnog ortodontskog aparata, aparat najnovije tehnologije sa posebnom tehnikom nazvanom „self-ligating“, svakako je Damon system ortodontski aparat. Damon system jedan je od najpoznatijih i najkvalitetnijih na trenutnom tržištu, a odlikuje se posebnim oblikom bravica koje ne zahtjevaju nošenje tzv. gumica koje se koriste u terapiji konvencionalnim/tradicionalnim aparatima. Ovakva tehnika rada stvara manje trenja, manju bol i manje sile, što je itekako bitno za zdrave desni i kost kroz koju zub putuje tokom ortodontskog tretmana.
Pregled ortodonta
Ortodontska terapija može biti uspješna u svakoj dobi- kako kod odraslih, tako i kod djece najčešće ortodontske anomalije koje zahtijevaju pregled ortodonta, te ortodontsku terapiju su:
- otvoren zagriz
- ukršten zagriz
- urođene anomalije (npr. rascjep nepca)
- nesrazmjeran rast vilica (prerazvijenost gornje ili donje vilice)
- anomalije broja, oblika, položaja zuba
- rastesitost zubnih lukova, prerano vađenje zuba
- traume
- rotirani zubi
- neizrasli zubi
U odnosu na starije pacijente, prednost imaju svakako mlađi pacijenti, zbog rasta i razvoja čitavog tijela, što rezultira bržim i boljim ispravljanjem ortodontskih problema.
Odrasli pacijenti osobito cijene ortodonsku terapiju, koja dovodi do skladnog osmijeha te čitave fizionomije lica, što rezultuje većim samopouzdanjem. Osim estetske komponente, bitan faktor koji doprinosti zadovoljstvu pacijenta svakako je i poboljšana funkcija što doprinosi poboljšanju kvaliteta života.
Prikazi slučajeva iz stomatološke ordinacije Dr. Sandra Bizović
Faze ortodonske terapije
Tok svake ortodontske terapije može se podijeliti u dva dijela. Aktivni dio ortodontske terapije, te retencijski dio.
U prvoj fazi, nakon postavljanja fiksnog aparata, obje vilice istovremeno su na najtanjim ortodontskimm žicama, što je od izrazite važnosti za očuvanje zdravih desni. Tokom terapije, prema unaprijed određenom planu terapije koji je individualan, žice se mijenjaju kako bi se zubi usmjerili u ispravan položaj.
Kada su i pacijent i ortodont zadovoljni postignutim rezultatom, aparatić se skida, te se prelazi u sljedeću fazu terapije.
Sljedeća faza je retenciona faza terapije,a sastoji se iz postavljanja retencionog aparat, nazvanog retainerom. Zadatak retainera je zadržavanje zuba u postojećoj fazi, dok se kosti, zubno meso, usne i obrazi ne prilagode novonastaloj situaciji. Dužina retencije procjenjuje se na osnovu doktorovog stava prema početnom stanju zuba, odnosno težini korigovane anomalije.
Discussion about this post